Intezivan dan
Ponedeljak 16.07.2018. Posle doručka sam seo na bicikli i odvezao se do Hiša Sadeži družbe u Žalcu. To je bio razlog mog dolaska tamo. Na prvom spratu jedne zgrade pored parkinga i mini igrališta, nalazi se jedna poveća prostorija za rad i kuhinja i jedna mala kancelarija na drugoj strani.
Posle upoznavanja sa ženama koje rade ove i volonterima, potpisao sam dokument o učestvovanju u aktivnostima Hiša Sadeži družbe. To je bila novost, koju smo trebali da potpišemo u Murskoj Soboti, ali su procenili da nije potrebno u ovom trenutku. Tako da su potpisi pali u Žalcu. Ovi dokumenti bi trebalo da se pošalju u Ljubljanu(nadam se da je tako) i da se ubace u bazu podataka.
Posle svih formalnosti, vreme je za akciju. Aktivnosti su bile podeljenje na dva dela. Prvi je bio unutra – igrice, domine, džakovi za skakanje i sl. A napolju smo najviše igrali između dve vatre. Vreme je poslužilo, sunčano bez oblačka. Otprilike na pola dana stiže Toni peške. Iako sam mu rekao šta da uradi, izgleda da je imao probleme ili nije bio raspoložen da uradi tako nešto. Sve u svemu on je odlučio dodatno da namuči narod.
Kraj današnjeg programa je bio u tri. Toni je morao kolima sa šeficom hiše do hostela, a ja sam biciklom stigao za 10 minuta. Za razliku od Murske Sobote, ove smo delili sobu. Prve njegove impresije nisu bile dobre, ali kasnije je bilo još gore pošto nije bio zadovoljan organizacijom hostela. Kao da sam imao malo sreće.
Posle ovako napornog dana samo odmor može da dođe. Ništa pametnije se nije desilo, večerao sam, imao organizovanu bleju za računarom i spremao se za novi radni dan…